Dado od Žak Anrija
Obredi prelaska

Ovaj tekst Žak Anrija (Jacques Henric) se prvobitno pojavio u katalogu izložbe Le Trousseau de Maria L… (Odora Marije L) u galeriji Rašlen Lemari u novembru 2000. godine.

Klikom na slike povećavate ih do velikog
i najvećeg formata
❧
Projekcija na
cijelom ekranu  

“Obredi prelaska – tako zovemo ceremonije
vezane za smrt, rođenje, brak, pubertet.”
Valter Bendžamin

Umjetnik je jedinstvena jedinka koja ne pripada nijednom mjestu, nijednoj zemlji, nijednoj otadžbini, ali koja je medjutim kod kuce svugdje. Dadu, najjedinstvenijoj među svim posebnim jedinkama, dozvolili smo da uđe, najtišim i najdiskretnijim mogućim putevima (u kuću u kojoj živi na mahove kao nomad u pustinji) u intimnost života koji nije njegov.

Zapravo, u toj kući u naselju Aviron u kojoj Dado živi s vremena na vrijeme, živjela je jedna žena, Maria Lore. Živjela je, mislim, kao i svi. život; odrasla, voljela, patila, spavala, sanjala, radila, plakala, smijala se, uživala…

Uvijek je najbolja potvrda stvaranja ona koja se odvaži na vrstu pisanja kojom umjetnik pokušava da nadvlada “nadljudsko”: ponovno stvaranje sebe samog prolazeći kroz postojanje nekog drugog i prolazeći ne samo kroz svoj život već i kroz svoju smrt. Takvo iskustvo, takvo putovanje, zahtijevaju od onoga koji se na to odluči ogromnu pažnju, ogromnu opreznost. Dado ima dar koji je razlog zašto se baš on očekuje na tom mjestu. Ponuditi mu , spremati za njega, sređivati za njega godinama, napisati na njemu vrlo lijep i dirljiv dokaz poštovanja, laneni set protkan inicijalima M.L., tj. najintimnije relikvije nečijeg unutrašnjeg života. Platno, na njemu se rađa, umire, uživa, prenosi život. Na njemu se takođe i slika. Mislim da je Dado, ovim prekrasnim starim tkaninama kojima je habanje dalo dragocjenu prozračnost, sa najvećim žarom i savršenim umijećem (kao i na freskama, bez ikakvog kajanja) vratio život u svom njegovom trajanju, život koji je uvijek kombinacija pakla i raja.

ako je odorom povjerenom Dadu,Marija Lore, kako je zovu (Laura Muza i Marija Bezgrešnica ) ponovo rođena. Odora, Svezati (u svežanj)…

1) natovariti životinju (zar umjetnik nije jedna od njih? Ali ovaj vrtirep Dado ima jaka leđa);

2) zadignuti suknju i seksualno posjedovati neku ženu (ali zar to nisu sve suknje na svijetu koje jedan umjetnik zadiže? Zar on ne posjeduje svu ženstvenost na svijetu?);

3) stvoriti neko djelo na najbrži mogući način (zar upravo ta brzina pokreta ne karakteriše Dadovu umjetnost?);

4) poslednje značenje: rublje, odjeća mlade djevojke koja se udaje ili koja želi da se zakaluđeri…

Godina u kojoj mlada djevojka želi da se zakaluđeri (što bi značilo da postaje Božija supružnica) ili da se uda (što bi značilo da ulazi u tu čudnu religiju koja spaja ljubav i seks) je grosso modo godina svakog od nas, prema računici učenjaka Očeva Crkve. Dado nam ne daje da vidimo pokrove, već velove života. Život mlade Marije Lore postoji u času odore. Njeno tijelo biće tijelo slave. Biće i vaše, ako želite, ako možete, ako umijete da ga gledate na Dadov način. Vidio je trgovinu zla i korupciju gdje se svaki život, juče Marije Lore, danas vaš, mora osloboditi.

Ukratko, Sukna koja je oslikao Dado su sukna oslobođenja i slobode.

Žak Anrik (Jacques Henric)